Trepnuo sam prije dvadesetak sekundi, vidio sam prozor i s vanjske strane Sammyja, sina svoga prvog susjeda iz djetinjstva. Sammy je nedavno navršio pet godina. Stajao je s druge strane ceste i kanio je prijeći. Nisam ni trebao gledati, znao sam da u blizini nema automobila, inače bih ih čuo čak i kroz staklo. Odrastao sam u ovoj ulici pa za te stvari imam fino podešen sluh. Ali Sammy, koji tu živi tek pet godina, malo je manje siguran. Svečano je provjerio u oba smjera, svaki dvaput, pa se tek tada zaputio na drugu stranu. Išao je odmjerenim koracima jer je vrlo malen i sklon je tome da gubi ravnotežu, ali meni je nalikovao na sićušnog stručnjaka za eksplozive koji se od upaljenog detonatora udaljava hodom umjesto da potrči.